Login

Tko je online

Imamo 2 gostiju i nema članova online

 

Ove nam je nedjelje Isus došao ususret govoreći o ljubavi. Rekli bismo, ništa novoga, zna se što je ljubav. No, je li to stvarno tako? Ljubav je u današnje vrijeme vrlo spominjana riječ. Ljubavlju se naziva sve i svašta. Čovjek današnjice tvrdi da osjeća ljubav prema automobilima, motorima, klubovima, zvijezdama, prirodi, cvijeću, životinjama, zapravo, skoro prema svim postojećim predmetima  i bićima.
 Zanimljivo je takvo razmišljanje čovjeka koje pokazuje da smo mi danas jako vezani na materijalno, na nešto što možemo ili želimo imati i posjedovati. Budući da je tome tako, u istu rečenicu ide i misao kakva je to ljubav prema nečemu ili nekome kada to posjedujemo? Mi tada određujemo smisao, svrhu i cilj postojanja toga auta, cvijeta, kućnog ljubimca ili što već imamo. Smijemo li u tom smislu reći da mi njih ljubimo ako im oduzimamo potpunu slobodu i autonomiju?
Postoji danas i razmišljanje koje ide za izjednačavanjem pojmova ljubav i tolerancija što na prvi pogled u današnjem mentalitetu naizgled i ima smisla. No, s druge strane, je li itko od nas ikada čuo da dečko curi koju voli, ili majka djetetu, dok izražava ljubav govori: „Čuj, draga, ja tebe toleriram...“ Malo smiješno, zar ne? Tolerancija nikako ne može nadomjestiti i zamijeniti ljubav, može biti tek izlika ili izgovor kada nam je nezgodno ili teško nekoga opomenuti i uputiti na pravi put.
Nekako je lako nabrajati i iznositi primjere o tome što bi ljubav mogla biti, a što nije, ili možda je, ali ne u potpunosti i slično. Upravo smo neke takve primjere i pročitali. No, s pravom onda postavljamo pitanje što ljubav jest? I o kojoj i kakvoj ljubavi nam Krist govori?
Danas smo svjedoci velikih nevolja u našoj Domovini i susjednim nam državama. Poplave koje su nastupile mnogima su nažalost uzele i njihovo cjeloživotno djelo, ono što su gradili godinama, a neki su izgubili svoje BLAGO, stoku i ostale životinje koje su im omogućavale preživljavanje. Gledajući po medijima te ljude, čovjek pomisli da njihov život više nema smisla. No, je li to istina? Vidimo da su stari i onemoćali te djeca smješteni na suho i toplo, ali svi imalo radno sposobni rade na pomoći svojim susjedima koji još imaju nešto da i oni to ne izgube. Mnogi već kreću i nastoje očistiti i popravljati nanesenu štetu, ne očajavaju, već idu naprijed, s pogledom u budućnost kako vratiti sjaj svome domu. Takvih nismo puno vidjeli. Isto tako, nameću nam se volonteri koji u Slavoniji pomažu, njih se nekako trpa u neki koš gdje su oni došli tamo malo na izlet, malo posjetiti istok Hrvatske.
​Zanimljivo je kako mi ljudi stalno pričamo o toj ljubavi, prostituiramo taj pojam zapravo i to bez problema, a kada se ljubav događa, kada ju gledamo, ne prepoznajemo je ili je barem ne želimo nazvati njezinim imenom. Jesmo li čuli da su ljudi u Slavoniju otišli iz ljubavi, ljubavi prema čovjeku, svakom čovjeku, i preko granice države? Jesmo li čuli da ljudi spašavaju i pomažu potrebnima iz ljubavi prema Bogu? Nažalost, o ljubavi, kad je ona tu, slabo govorimo ili je ne primjećujemo ili ne želimo primijetiti. Ako želimo realno pogledati situaciju, da ti ljudi nemaju ljubavi, da oni koji su ostali bez mnogih materijalnih vrijednosti ne posjeduju vrijednost obitelji, da ne žele bolju budućnost svojim potomcima - ne bi radili sve za oporavak.
Ljubav, možda ipak nije apstraktan pojam...možda je ipak ljubav moguće vidjeti? Samo trebamo izaći iz gluhosljepoće svoga srca, otvoriti oči i uši i vidjeti i čuti. Promislimo zajedno malo, zastanimo na trenutak. U povijesti su postojali ljudi koji su Ljubav pokazivali, učinili je vidljivom ostalima. Najčešće upravo oni nisu bili shvaćeni u svom vremenu, nazvani su nerijetko ludima, zaostalima i slično, a oni su samo ljubili i pokazivali Ljubav. Sveti Franjo Asiški, proglašen luđakom. Blažena Majka Tereza, mnogi su joj govorili da je nemoguće činiti to što ona čini - kojeg li paradoksa u tim samim riječima. No, pogledajmo danas, sveti Ivan Pavao II., papa Franjo, svi oni pokazuju Ljubav. Ne čini li to i župnik koji prigrli dijete kada mu dođe sa strahom i željom da mu se približi, ne čini li to župnik u sakramentima, ne čini li to župnik u igri skrivača s djecom ili u posvećivanju svojega vremena mladima, kojima je toliko potreban savjet i ohrabrenje, čak i ako bi radije bio drugdje. Nije li to Ljubav o kojoj nas pita, o kojoj govori i koju traži Krist?
Na kraju, jesmo li dobro postavili pitanje uopće, što je Ljubav? Ili možda tko je Ljubav? Čovjek može u Ljubavi činiti velika djela, može ljubiti svoga bližnjega, jer upravo je u njemu slika Božja. Nije li to ono o čemu Krist govori? Ljubav je tu, nama na raspolaganju, a na nama je hoćemo li otvoriti oči i hoćemo li vidjeti Ljubav koja nam se iz dana u dan pokazuje. Jednako tako, na nama je hoćemo li se usuditi ljubiti i pokazivati Ljubav drugima, hoćemo li skupiti za to hrabrosti, jer istina je, kada ljubimo - ranjivi smo, a takve danas društvo teško podnosi, one iskrene i one koji ljube. Imamo li hrabrosti ljubiti? Krist na to poziva i jamči nam Ljubav zauzvrat. Imajmo povjerenja u njega.
 
Matija Knok, bogoslov
 

Aktualno

 

Probe zborova-po dogovoru s voditeljima.