Login

Tko je online

Imamo 13 gostiju i nema članova online

 

Dragi mladomisniče, poštovani prijatelji mladomisnici, poštovani župniče, subraćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, obitelj  našeg mladomisnika, poštovani župljani Lobora, sestre i braćo u Kristu. Riječima velikog Matoša pozdravljam i tebe stari, plemeniti, nesrečni Lobor-grade.

Ova loborska dolina okružena je ljepotom Ivanščice, nad kojom nas od davnina pozdravlja  Majka Božja - Majka Božja Gorska. Danas su zvona loborske crkve ljepše zvonila, a lica  i srca okupljenog Božjeg naroda sjaju sjajem radosti, ljubavi i ponosa. Da! Budi ponosna danas  starodrevna loborska župa jer opet si otkoljevčila jednog mladića koji je postao prorok vječne Božje ljubavi, u Kristu darovane nama ljudima.Ovdjesenalazimopredtajnommisterijamladogsvećenikakojiće, zajednosKristom, predsvijetomprikazatiKristovužrtvuspasenjazasavsvijet. Ovdje je žrtva čija se dubina  ne može ocijeniti i do kraja shvatiti njezina vrijednost. Ovdje je pred nama tajna i istina koja je različita od ovogsvijetakojisemjerilažnomvanjštinom. Ti Matija, proroče Kristov, pozvan si da ideš pred licem Kristovim da ovom svijetu doneseš uzvišenu tajnu ljubavi Božje. Poslan si da  ovom 21. –om stoljeću rekneš  Božju istinu, a to je koji je smisao života. Svijet zaboravlja ta velika pitanja o smislu života. Poslan si da svijetu proneseš riječi koje nadvisuju mudrost ovoga svijeta. Svijet raste gigantskim koracima u znanosti, tehnici, standardu, a pitanja  smisla čovjekovog života ostaju velika nepoznanica. Tko je taj prorok Kristov?

Potrebno je uvijek razmišljati o pozivu svećenika. Katolička Crkva smatra pitanje svećenika pitanjem svoga života. Danas se često u svijetu čuje pitanje: Ima li svećeničko zvanje u današnjem svijetu u usporedbi s drugim zvanjima  još svoje opravdanje? Ljudi obično prosuđuju pojedina zvanja po tome što pridonose društvu, koliko koriste čovjeku i kakav društveni i ekonomski položaj osiguravaju onima koji ih vrše. Zvanja se međusobno razlikuju i vlastitim predmetom kojim se bave. Svako zvanje potrebno je društvu  i čovjeku. Koliko će vršenje zvanja biti uspješno, korisno i plodno, mnogo ovisi o vršiocu zvanja. Ljudi traže od svakoga stručnost, savjesnost i to ih uglavnom zadovoljava kad prosuđuju ljude kao subjekte pojedinih zvanja. Ostala intelektualna i moralna svojstva obično puštaju po strani. Zanima ih da li je čovjek od kojega nešto traže,  neku uslugu za svoj život, stručan i da li ispunjava poslovne obveze. Kakav je njegov život s moralnoga stajališta, to ih manje zanima. Ljudi obično cijene zvanja prema neposrednoj koristi koju od njih imaju. Ne opredjeljuju se protiv čovjeka zbog njegova zvanja. Tako nije sa svećeničkim zvanjem. Jednostavno zato ne jer je "svećenik uzet između ljudi i postavljen je na korist ljudima u njihovu odnosu prema Bogu". U svećenički život ulazi Bog. Svećeničko zvanje nije shvatljivo mjerilima ovoga svijeta! U njemu se ostvaruje vječno svećeništvo Isusa Krista, Sina Božjega, u odnosu prema Ocu i ljudima. Svećenik ostvaruje sveto i kraljevsko svećeništvo Božjega naroda, koji vjerom, ljubavlju i duhovnim žrtvama slavi Boga. Svećeničkim redom u životu čovjeka svećenika na osobit  su način položeni Krist i Crkva! Isto tako, ostala zvanja čovjek može vršiti dobro ako i nema vjere. Nije tako sa svećeničkim zvanjem. Svećeničko zvanje ima svoje opravdanje samo iz vjere. Ono ima svoj smisao samo po vjeri. Nosilac svećeničkog zvanja može biti samo čovjek vjere, i narod Božji ga prihvaća samo vjerom! Svećenik kao poslanik Božji uključen u Božji plan i Božje djelo. On izvršuje svećeništvo samoga Isusa Krista, velikoga i vječnoga svećenika. Svećenik prihvaća svoje zvanje i svoj životni put samo iz uvjerenja da ga Bog zove. Stoga je svećenik u posebnom odnosu s Bogom. Ako ga Bog ne šalje i ako on ne govori u Božje ime, onda više nema što govoriti kao svećenik jer jednostavno nema smisla kao svećenik. Svećenik ulazi u život čovjeka u ime božje da služi njegovoj vječnoj perspektivi ljubavi. U Božje ime objavljuje mu Radosnu vijest. U Božje ime otkriva mu smisao ljudske egzistencije i pokazuje put u konačnu sreću. U božje ime svećenik dijeli ljudima svete sakramente i tako ostvaruje u njima Božje djelo preporođenja, posvećenja, milosnog oslobođenja od grijeha, vežući ga najtjesnije s Kristom u zagrljaju Trojstva.

U čovjeku svećeniku njegovo zvanje unosi cijelu dramu Crkve, i to postaje drama njegova ljudskog života! Zato jer je nebo sama milost i zato jer je Zemlja zatrovana grijehom, uvijek se rađaju napetosti u Tijelu Crkve koja putuje Zemljom s nadom u Nebo, koja ujedinjuje u sebi ljudsku povijest i božju prisutnost u njoj, koja u svojoj  vidljivosti i nesavršenosti ipak nosi nevidljivo svoje srce u kojem stanuje Duh Sveti. Sva drama Crkve odvija se na osobit način u svećeničkom životu i srcu. Taj čovjek živi zapravo u čvorištu spletova i raspleta života Crkve i njegova je osoba označena neizbrisivim biljegom da je Isus Krist na njega položio svoju ruku i uveo ga u svoje svećeništvo kojemu je križ oltar. Nije čudo da u tom čovjeku blista nebo, ali može zatutnjeti i podzemlje. Jedan vjernik u susretu sa svetim župnikom iz Arsa veli: "U čovjeku sam vidio Boga!“ Čitavo svećeničko biće posvećeno je za službu oltaru i ono ne smije biti obeščašćeno. Stoga svećenik sa samim sobom mora postupati s najvećim poštovanjem, kao sa kaležom punim Krvi Isusove. Svećenikov um je posvećen, zato mora uvijek biti usmjeren u svijetle prostore vječnih istina. Njegov se razum uvijek mora hraniti puninom božanskih istina. On mora uvijek sačuvati svoju misao čistom da bi uvijek iz očiju zračilo nebo. Svećenikova usta su posvećena. Kako se dugo pamte svećeničke riječi! Bog je dao veliku moć svećeničkoj riječi. Ona ima moć pretvarati kruh i vino u Tijelo i krv Kristovu.

Po svećeničkoj riječi Bog nas odrešuje od naših grijeha i slabosti. Svećenička riječ može rasvijetliti i najdublju tamu. Ona može podići iz očaja i upaliti nadu. U toj riječi može zvoniti vječnost i gorjeti ljubav.

Čiju ćeš riječ dragi mladomisniče propovijedati? Isus  govori apostolima: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju! Tko uzvjeruje spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se!" Od toga trenutka je već prošlo dvije tisuće godina. Selili su se narodi, dizala prijestolja i rušili vladari. Mnogi ratovi su mijenjali granice carstva, stvarali kraljevstva i brisali ih. Kako je zaglušna ta tutnjava povijesti. Uvijek je zadimljena od borbi i sukoba, uvijek razdirana vikom duhovnih i fizičkih obračuna. Koliki su nastupili u toj drami, govorili, privlačili, rasplamsavali buntovne pokrete, a onda nestali i njihove riječi spavaju pod prahom starih arhiva. Mrtvi su oni i umrle su njihove riječi.
Samo je jedan Učitelj čije riječi neće proći. Samo je jedan učitelj koji ima riječi vječnoga života. I te su riječi preživjele i nadživjele sve potrese svijeta i zvonit će do konca vremena. Uvijek nove! Uvijek neodoljive kao nekoć na Gori kada su odzvanjale riječi blaženstva, ali ne samo u ušima već i u srcima slušatelja. Kakve su božanske Učiteljeve riječi? Tako su jednostavne da ih djeca slušaju, a tako duboke da im do dna nisu dospjeli još ni najveći mislioci. Odjevene su u priproste riječi jednostavnih priča, a tumače vječnost i tajne neizmjernoga. Iz priproste Galileje razlile su se do krajeva zemlje. Kako su teške i jake Učiteljeve riječi, a kako se krhkim sredstvima prenose! Ne navještaju ih anđeli. Kratko su vrijeme ljudi  mogli na zemlji slušati Sina Čovječjega koji je jedini bio dostojan da ih objavi. Tako su nenadoknadive i potrebne, a raspeli su Ga da bi zašutio. Ali da one žive uvijek i da bi po njima živio svijet, Učitelj ih je povjerio krhkim ljudskim srcima i ustima apostola, biskupa i svećenika. Dragi brate svećeniče, i ti si odabran. I ti si posvećen da budeš službenik tih plodnih, sudbonosnih riječi živoga Boga. Od tebe ih u ovom trenutku povijesti i na tom djeliću zemlje očekuju duše kojima si poslan.

Kojemu svijetu si poslan proroče Kristov? Uzmimo naše svakodnevne razgovore  kao primjer svijeta u kojemu živimo. U društvu vlada osjećaj besperspektivnosti. Ljudi  u razgovorima  svakodnevno prepričavaju stare tužaljke, krize, nezaposlenost, poteškoće, oskudice. Pojedinca, kao i društvo, je zahvatio  duh malodušja. Iz tog malodušja raste nezadovoljstvo u ljudima. Iz takvog načina života stvara se svakodnevno nepovjerenje  u ljude, institucije i budućnost. S jedne strane svakodnevno bezkrupulozno bogaćenje na račun malih ljudi, radnika. Ovaj svijet, u kojemu svakodnevno zbrajamo nevine žrtve ili se pak prisjećamo nevinih žrtava, postaje svakodnevna tužna slika svijeta koji je izgubio Boga i Njegov zakon. Poslan si, dragi mladomisniče, da propovijedaš ovom svijetu: “Tko čuva svoj život izgubit će ga, a tko istroši svoj život za Boga i bližnjega taj će ga spasiti.“  Život je prolazan i potrebno ga je iskoristiti za dobro. Učit ćeš ljude današnjeg vremena da je naš život u rukama Božjim i da samo činiti dobro usrećuje čovjeka. Ti ćeš učiti, ali i svojim dijelima pokazati kako se ljubi Boga i čovjeka, ali i da će se ispuniti obećanje Kristovo: "Neće izostati plaća onome koji daruje čašu vode i kap znoja za svoga bližnjega.“ Iz tvojih riječi i tvojih dijela neka uče da je jedini pravi humanizam u svijetu onaj Kristov humanizam. Nema ni jedne zastave ni jednog programa koji će nadići Kristov, Božji humanizam.

Dragi mladomisniče proroče, Kristova/tvoja je uloga teška i zahtjevna. Sjetimo se svetopisamskih riječi: „Jeruzaleme, Jeruzaleme koji kamenuješ i ubijaš proroke koje sam ti poslao.“ Naš mladomisnik Matija davno je shvatio što znači biti dosljedan Kristov prorok. Mladomisniče Matija, i ovaj dragi komad naše nam hrvatske domovine natopljen je krvlju mučenika Josipa Vedrine. Znam da ti je žrtva mučenika Josipa ušla u srce i na neki način obilježila tvoj život. Župnik Josip Vedrina podnio je u ovoj župi 25. rujna 1949. godine mučeništvo. Njegova svećenička haljina natopljena je njegovom krvlju. Ova teška gruda Hrvatske zemlje natopljena je krvlju mučenika Josipa. Godine 2000.,također 25. rujna u prometnoj nesreći izgubio si i oca i brata. Sve to djelovalo je na tebe te si i za diplomski rad izabrao temu: Mučeništvo Josipa Vedrine. Svojim marljivim istraživanjem stavio si na papir jedno tužno vrijeme hrvatske povijesti i povijesti Crkve. Tvoj rad pokazuje da je život Crkve i život naroda u kojemu Crkva djeluje povezan i isprepleten. Nadahnjuj se uvijek svijetlim primjerima svećeničkog života, a pogotovu primjerom najsvjetlijeg blaženog Alojzija Stepinca. Oni su svojim radom, zauzetošću i primjerom života pokazali mudrost Božju  i prenijeli je svijetu. Može se svijet smijati toj mudrosti, ali taj smijeh i omalovažavanje pokazuju ljudsku oholost koja će se kad tad opet morati vratiti pravoj Kristovoj mudrosti. Netko će možda reći da ne vjeruje svećenicima. I ne treba vjerovati ako propovijeda svoju mudrost ili mudrost ulice, ali ako propovijeda Evanđelje onda propovijeda mudrost Božju i Božju istinu. Onda vjerujem ili pak ne vjerujem Kristu, a svećenik je samo prorok Kristov.

Sestre i braćo, sve je veće  prodiranje indiferentizma u  život ljudi našega vremena, sve veće otuđenje od Boga i Božjih zapovijedi dovelo je do pitanja: “A što mi znači Bog i Crkva?“  Možda je takav duh zahvatio i kršćane, vjernike našeg vremena, a neke ostavio zatečenima, jer sile zla znadu pronaći put kojim će nastojati uništiti ili pak utišati proročki glas Crkve.  Dragi brate i sestro u Kristu! Budite ponosni što pripadate Kristovoj Crkvi. Kultura Europe, a isto tako i našeg naroda počiva na Evanđelju i mučeništvu i zauzetom radu svećenika. Već u XIII stoljeću Crkva u Europi ima 40 sveučilišta. Sva kultura od  Svetog Benedikta, Ćirila i Metoda  do novije povijesti počiva na  Crkvi, svećenicima koji su bili idealisti i brinuli su se da povjereni narod dobije pravu duhovnu hranu. Kako u Europi tako i u hrvatskom narodu. Prve gimnazije, učilišta, akademije, galerije počivaju na neumornom radu svećenika idealista.
Belostenčev rječnik pisan je preko 200 godina ranije nego što je pisan Karadžićev pravopis. Pa i prošla država koja je u  svoje temelje ugradila ateizam nije mogla bez Ruđera Boškovića, svećenika čije su ime nosile mnoge znanstvene ustanove i škole. Tko to može reći da su svećenici zanemarili svoj narod. Dapače, uvijek su ostali uz svoj hrvatski napaćeni narod. S tim su narodom trpjeli, bježali u progonstva, plakali i radovali se, tugovali i donosili mu opet novu nadu. I ti ćeš Proroče Kristov, dragi mladomisniče, nastaviti tu svjetlu tradiciju zauzetih svećenika. I ti ćeš svojim radom nastaviti širiti tu kulturu među povjerenim narodom. Ti ćeš, dragi mladomisniče, učiti narod da je najveće blago čovjekovo poštena duša i čisto srce. Nikada u životu nemoj prezreti malog čovjeka. Ne boj se sagnuti prema onome koji je na rubu ljudskog društva jer i on je dijete Božje. Možda baš u njemu kraj tebe prolazi Krist. Uvijek budi prijatelj malenih, poniznih, skromnih ljudi. Isus je rekao: „Tko primi ovo dijete, mene prima.“ Budi prijatelj djece, budi prijatelj mladih i primjerom svoga  života  pomogni im da pronađu svoj životni put s Bogom.

Naš mladomisnik odrastao je u obitelji u kojoj je upoznao i usvojio vrijednosti s kojima i po kojima će živjeti. Obitelj je opečatila njegov život i omogućila mu rast u ljudskim, moralnim i intelektualnim vrijednostima.  Poslije smrti oca i brata, majka našeg mladomisnika preuzima veliku zadaću i ulogu u životu Matije. Stoga, draga majko našeg mladomisnika, njegovo slavlje i tvoje je slavlje. U Evanđelju čitamo kako je povikala žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje su te gojile.“ Svoga si sina odgojila da bude svećenik Kristov. Uz svećenika veliku ulogu ima njegova majka. Ona je ustrajna moliteljica koja u tihoj molitvi prati svoga sina, svjesna da ga je povjerila Bogu i da njemu pripada. No, zato i nadalje nije ništa manje njegova majka. U životu Matije, ti draga majko, bila si njemu i otac i majka. Znam dragi mladomisniče da ćeš u ovu svetu misu unijeti svoga oca i svoga brata i prikazati za njih najljepši dar svoju mladu misu. Oni nisu izgubljeni. Oni danas u nebeskim dvorima pjevaju s Kristom Velikim svećenikom vječnu gloriu, a na tebe dragi mladomisniče zazivaju zagovor nebeske Crkve. Odrastao si uz dvojicu braće: Danijela i Mihaela. Oni su ti bili velika radost kao i ti njima. Dragi Danijele i Mihaele, budite radosni što je vaš brat Matija postao Kristov svećenik. Susreti s njime neka vam uvijek budu u radosti, a svojom mladošću budite mu i nadalje potpora u životu. Poštovana rodbino, prijatelji i župljani župe Lobor, koji ste na bilo koji način doprinjeli ovom veselju, budite sretni, ovo je veliki dan koji nadilazi ono što oko vidje i uho čuje. Ovdje danas  Kristovu žrtvu prikazuje jedan mladi život. U toj žrtvi satkane su sve njegove žrtve školovanja, sve napasti i mladenačke tjeskobe. Sve to stavit ćeš na patenu u znaku kruha ploda naših njiva i vina plodu naših vinograda. Nek tvoje srce bude uvijek mlado. Bog će radovati mladost tvoju. Ne boj se u životu! Budi sa svojim narodom. Nemoj biti mlad, a da bi bio star. Neka nikada tvoj mladenački život ne ostari. S tobom će biti u molitvi uvijek tvoja zemaljska majka, tvoja braća, svi ovi koji se danas s tobom raduju, posebno mladi loborske župe s kojima si odrastao i koji su tebi pomogli, svojim veseljem i otvorenošću, da postaneš Kristov svećenik.

S tobom na tvoj put svećeništva ide i Nebeska majka. Znam koliko si volio njezino starodrevno svetište ovdje  u Loboru. Tu si pred njezinim likom mnogu molitvu izrekao i njezin zagovor isprosio. Ponesi  zagovor Majke Božje Gorske u svoj svećenički život i svim ljudima koji će te kao svećenika susresti.

Ne boj se ovoga svijeta jer s tobom je Isus Krist koji je Učitelj tvoj, koji je radost tvoja, koji je nada tvoja i koji je će jednom biti i vječna nagrada tvoja.

Pristupi Božjem žrtveniku proroče Božji i uzmi u ruke hostiju i s njom budi jedno i kroz čitav svoj život. Amen!

(vlč. Ivan Mikec)

 

Aktualno

 

Probe zborova-po dogovoru s voditeljima.