Login

Tko je online

Imamo 33 gostiju i nema članova online

Uvod

Lobor se nalazi pedesetak kilometara sjeverno od Zagreba na području Krapinsko-zagorske županije. Sjedište je općine. Središte mjesta je u ravnici, uz južne obronke Ivanščice, točno na južnom ulazu ceste koja prolazi kroz gorski tjesnac, sutjesku. U mjestu i na području cijele općine registrirano je više spomenika kulture. Središtem mjesta dominira kasnobarokna župna crkva sv. Ane, a sjeverno od nje župni dvor. Na cesti koja vodi prema Zazidju i dalje u smjeru Starog Golubovca nalazi se barokni pil. Na brdu iznad mjesta uzdiže se proštenjarska crkva Majke Božje Gorske, a na putu prema njoj kapela sv. Antuna. Na području općine nalazi se i stari grad Lobor (danas zvan Pusti Lobor). U 17. st. napuštaju ga njegovi posljednji vlasnici Keglevići i u 18. st. podižu novi dvor u ravnici južno od današnjeg mjesta uz cestu Zlatar - Lobor. Od važnijih spomenika na području općine treba spomenuti romaničku kapelu sv. Petra u Petrovoj Gori, nekada župnu crkvu (prema popisu župa zagrebačke biskupije iz 1334. godine). Nešto kasnijem vremenu pripada kapela sv. Margarete. Župi Lobor danas pripada i kapela sv. Martina u Martinščini. Na području općine nalazi se vrlo bogat arheološki lokalitet. Osim bogatstvom kulturnih spomenika, loborska se općina odlikuje i dobro očuvanom prirodnom baštinom. Upravo spoj bogate prirodne i kulturne baštine čini ovaj kraj posebnim.

Položaj mjesta

Lobor je smješten na strateški važnoj poziciji na ulazu u sutjesku kojom se prolazi kroz goru Ivanšćicu (sl. 1, 3). U današnje doba cesta koja vodi tim prijelazom stoji nekako po strani od velikih magistralnih pravaca.ali u prapovijesti, kasnoj antici i srednjem vijeku, kako su to pokazala i arheološka istraživanja, bilo je sasvim drugačije. Povijesni nam izvori tek djelomično opisuju situaciju u doba antike, kada su ovaj kraj i cijelo Hrvatsko zagorje bili sastavni dio rimske provincije Panonije Savije. Provincija Panonija Savija, čiji je glavni grad bio Sisak, obuhvaćala je otprilike područje sjeverozapadne Hrvatske i istočne Slovenije. Grad Ptuj, smješten na staroj jantarskoj cesti, bio je važno upravno i trgovačko središte. Kako na području Hrvatskog zagorja nije zabilježeno ni jedno veće gradsko naselje, vrlo su vjerojatno Lobor i cijelo sjeverno Zagorje u antici u upravnom smislu pripadali Ptuju. U srednjem vijeku njegovu će ulogu preuzeti grad Varaždin, a u najnovije doba Krapina. Prometnica koja prolazi južnom i sjevernom stranom Ivanščice medusobno povezuje dijelove ptujskog gradskog područja, od rijeke Krapine do rijeke Drave. Nije riječ o magistralnoj cesti. Naime, prema današnjem stanju istraživanja prevladava mišljenje da je magistralna cesta Siscija (Sisak) - Poetovio (Ptuj), s usputnom postajom Pyrri, koju još nitko sa sigurnošću nije ubicirao, zaobilazila ovo područje. Riječ o lokalnoj cesti koja će na značenju dobiti u kasnoj antici kada se magistralne ceste slabo održavaju te su često vrlo nesigurne za putovanje. Lobor je smješten upravo na najkraćoj mogućoj prometnici koja spaja dva velika grada rimske provincije Panonije Savije, Ptuj i Sisak. Lobor i gradina na kojoj je podignuta proštenjarska crkva Majke Božje Gorske nalaze se na kraju plodnog zlatarskog polja uz koje su registrirani brojni prapovijesni i antički lokaliteti. Više antičkih lokaliteta otkriveno je u Zlatarskim Martincima, a slučajni nalazi potječu iz Ladislavca i, naravno, iz Lobora. Polje seže od rijeke Krapine i močvarnog područja, koje ju okružuje na jugu, pa sve do gorja na sjeveru te je ono bilo ekonomskom podlogom za razvoj većeg naselja na njegovu rubu. Naselje je pružalo dobru zaštitu Ijudima u nemirnim vremenima. O srednjovjekovnim prometnicama govore nam položaji srednjovjekovnih utvrda (burgova) i raspored srednjovjekovnih župa, prema popisu župa zagrebačke biskupije goričkog arhidakona Ivana iz 1334. Tako se primjerice u zlatarskom polju od juga prema sjeveru, uz nekadašnju antičku cestu, spominju župe u Lovrečanu, Ladislavcu i Loboru. Antička cesta prolazila je preko Zagrebačke gore pored kasnoantičke utvrde Kuzelin, spuštala se u ravnicu nedaleko od današnje Marije Bistrice i prelazila rijeku Krapinu otprilike tamo gdje danas stoji kurija Labaš u Lovrečanu. Dalje je cesta prolazila Lovrečanom, Zlatarskim Martincima, rubnim dijelovima Zlatara u smjeru Ladislavca, uz Keglevićev dvor Loborgrad, uz potok Rieku u smjeru Lobora. Jednim dijelom po njoj prolazi i današnja cesta. Današnji cestovni pravci većim su dijelom posljedica razvoja tog dijela Hrvatske u posljednjih nekoliko stotina godina.
Kao najstariji vlasnici loborskog posjeda spominju se oko 1239. neki Vrban i sin mu Pučina. Lobor se imenom spominje, kao posjed, u povijesnom izvoru iz 1244. godine. U ispravi se spominje varaždinski župan Mihael, koji posjed dobiva kao zaslugu što je Varaždinsku županiju sačuvao od mongolskog pustošenja 1242. godi-ne. Tada se zajedno s njim spominju posjedi Velika, Klenovnik i Zlogonje.
Arheološka su istraživanja pokazala da se na širem području općine boravilo znatno ranije.
(K.Filipec - Arheološki vodič kroz svetište)