Login

Tko je online

Imamo 9 gostiju i nema članova online

HODOČAŠĆE MLADIH U MARIJU BISTRICU

Svake godine, drugog vikenda u mjesecu rujnu, održava se tradicionalno hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Tako je bilo i ove godine. 10. rujna mladi iz raznih krajeva naše nadbiskupije okupili su se kako bi pjesmom, plesom i molitvom veličali našeg nebeskog Oca. Mi, mladi župe Lobor, također smo prisustvovali tom veličanstvenom događaju.

 

Velika vrućina nije nas omela u naumu da to popodne provedemo u šatoru prateći program koji je bio pripremljen za sve nas. Nakon samo nekoliko pjesama u izvedbi Nadbiskupijskog zbora, atmosfera se dodatno ugrijala i već tada smo znali da će to biti još jedan divan dan u zajedništvu s Kristom. Studentski kapelan, don Damir Stojić, sišao je „ravno s neba“, sletjevši neposredno prije početka susreta u zagrebačku zračnu luku, kako bi nama mladima ispričao svoje svjedočanstvo i održao katehezu.

U prvom dijelu govorio je o slobodi. Kroz osobna iskustva ispričao je kako je u slobodi važna vjera, ustrajnost i žrtva i kako se, iako ponekad nailazimo na brojne prepreke zbog kojih treba mnogo toga žrtvovati, na kraju sve isplati. U drugom djelu kateheze govorio je o spasenju po tijelu. "Čistoća traži veliki 'Da' koji podrazumijeva mnogo malih 'ne', no kako bismo u tome uspjeli potrebno je reprogramirati naše glave i, prije svega, naša srca", istaknuo je don Damir. Svi smo bili oduševljeni don Damirovim svjedočenjem i po završetku kateheze nagradili smo ga jednim dugačkim pljeskom u znak zahvale što nam u ovo današnje tmurno vrijeme donosi tračak svjetlosti.

Nakon don Damirovog svjedočenja, uz taktove dobro nam poznate Aleluje, dočekali smo pomoćnog zagrebačkog biskupa, mons. Miju Gorskog, koji je potom pozdravio sve mlade koji su se odazvali i došli zajedno pred Gospodina u bistričko svetište. Sve nas je razveselio rekavši kako smo mi: „ono ljepše lice Zagreba!“ i da poput Marije moramo razmišljati o brojim porukama koje ćemo primiti ne samo na ovom susretu već i na mnogim drugima, kako bi one postale iskustvo na kojem ćemo dalje duhovno rasti.

Tijekom cijelog poslijepodneva mladima je bilo omogućeno pristupiti sakramentu ispovijedi. Zaista, svećenici su se pokazali pravim Božjim slugama stojeći i do 3 sata na suncu kako bi se svi mladi, koji su to željeli, mogli izmiriti s Bogom.

U 20 sati krenuli smo zajedno na put svjetla kroz kalvariju. Moleći krunicu i pjevajući pjesme osjetili smo Kristovu prisutnost i šapnuli mu sve svoje molitve. Prateći put svjetla stigli smo na predstavu „Ljubav ili strah“ koju su priredili mladi župe Kraljice svete Krunice iz Zagreba. Na duhovit način bilo je prikazano kako ljudi, unatoč tome što znaju da je ljubav pokretač svega na svijetu, izabiru strah zbog nesigurnosti i vjerovanja kako će netko drugi izabrati ljubav pa će ona na kraju i pobijediti.

Najljepši i najsvečaniji dio dana bila je svakako sveta misa i klanjanje koje je predvodio bivši povjerenik za pastoral mladih, vlč. Domagoj Matošević. On je u svojoj propovijedi istaknuo recept za svetost prema don Ivanu Boscu: U taj recept ulaze tri sastojka koja valja promiješati:

1. radost – sve ono što te uzrujava i što ti oduzima mir nije od Gospodina; odagnaj to od sebe

2. tvoje školske dužnosti i molitva – u školi budi pažljiv, marljivo piši zadaće i rado moli kad je vrijeme molitve

3. dobročinstvo – pomozi svojim vršnjacima kada trebaju pomoć, pa i onda kada to od tebe zahtijeva trud i kad ti je teško.

Na kraju mise mlade je pozdravio i sadašnji povjerenik za pastoral mladih, vlč. Ivan Budinšćak naglašavajući kako je sretan kada vidi tolike mlade okupljene oko stola Gospodnjega. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji hodočašća i istaknuo kako se raduje budućim projektima pastorala mladih.

 

Provesti dan zajedno s Kristom uvijek je istinska radost, ali kada se ta radost dijeli s 2000 mladih koji u isti glas pjevaju pjesme Gospodinu, tada je ta radost potpuna. Doživljaji s ovog hodočašća možda će za nekoliko tjedana izblijediti, ali ono što nikada neće nestati su prijateljstva koja smo sklopili, poruke koje smo primili i koje će nekima zasigurno promijeniti život. Jedino što sada, nakon svega, možemo učiniti jest zahvaliti dobrom Ocu što nas je i ovog puta pozvao u svoj dom i dao nam da osjetimo zajedništvo s Njim i s Njegovim sinom. Ohrabreni ovim susretom krećemo u nove pobjede i znamo da ćemo zagovorom Majke Božje Bistričke lakše ići kroz svakodnevne životne probleme. I na kraju, što drugo reći nego:

                           „Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati,

                            Sunce naših stradanja ne prestani sjati.

                            Majko Božja Bistrička, moli za nas!

                            Majko Božja Gorska, moli za nas!“